GNU manifest

GNU manifest (koji je naveden u daljnjem tekstu) je napisao Richard Stallman u počecima GNU projekta, kako bi zatražio sudjelovanje i potporu. Tijekom prvih nekoliko godina, obnavljan je u manjoj mjeri da bi ostao u toku događaja, no sada se čini kako je najbolje ostaviti ga neizmijenjenog kakvog ga je većina ljudi vidjela.

Od tog vremena, naučili smo o određenim uobičajenim krivim shvaćanjima nekih dijelova engleskog originala koja bi se izbjegla da je tekst drugačije sročen. Bilješke dodane od 1993. pojašnjavaju ove stavke.

Za najsvježije informacije o dostupnom GNU softveru, molimo pogledajte informacije dostupne na našem web poslužitelju, preciznije na našem popisu softvera. Za informacije kako pridonijeti, pogledajte http://www.gnu.org/help.

Što je GNU? Gnu Nije Unix!

GNU, što je kratica za Gnu Nije Unix, je naziv za potpun softverski sustav kompatibilan s Unixom koji pišem kako bih ga mogao dati slobodno tako da ga svatko može koristiti.(1) Nekoliko drugih dobrovoljaca mi pomaže. Donacije vremena, novca, programa i opreme su vrlo potrebne.

Zasada imamo uređivač teksta Emacs sa Lispom za pisanje naredbi uređivača, program za praćenje izvršenja drugih programa na razini izvornog koda (source level debugger), generator raščlanjivača kompatibilan s yacc-om, povezivač (linker), i oko 35 pomoćnih programa. Ljuska (izvođač naredbi) je skoro gotova. Novi prenosivi optimizirajući C kompajler je kompilirao samog sebe i možda će biti pušteni u javnost kasnije ove godine. Osnovna jezgra (kernel) postoji no još mnoge mogućnosti su potrebne da bismo emulirali Unix. Kada jezgra i kompajler budu gotovi, bit će moguće distribuirati GNU sustav dovoljan za razvoj softvera. Koristiti ćemo TeX kao svoj oblikovatelj teksta, ali radimo na nroff-u. Koristiti ćemo i slobodan, prenosivi X Window System. Nakon ovoga, dodat ćemo prenosivi Common Lisp, igru Empire, tablični kalkulator, i stotine drugih stvari, kao i elektroničku dokumentaciju. Nadamo se da ćemo, jednom, ponuditi sve korisno što uobičajeno dolazi sa Unix sustavom, i više.

GNU će moći pokretati Unix programe, no neće biti identičan Unixu. Napravit ćemo sva poboljšanja koja smatramo korisnima, prema našem iskustvu sa drugim operativnim sustavima. Točnije, namjeravamo imati dulja imena datoteka, oznake verzija datoteka, datotečni sustav sa zaštitom od raspada, možda i dovršavanje imena datoteka, podršku za prikaz neovisan o terminalu, i jednom možda i prozorski sustav bazirani na Lispu kroz koji će više Lisp programa i običnih Unix programa moći dijeliti ekran. I C i Lisp će biti dostupni kao sistemski programski jezici. Probati ćemo podržavati protokole za komunikaciju UUCP, MIT Chaosnet i Internet.

GNU je u početku namijenjen ponajviše strojevima u klasi 68000/16000-ice sa virtualnom memorijom, jer su to najjednostavniji strojevi na kojima ga možemo natjerati da radi. Dodatni trud potreban da ga pokrenemo i na manjim strojevima će biti ostavljen nekome tko želi koristiti GNU na njima.

Da izbjegnemo strašnu zbrku, molimo da kažete g u riječi “GNU” kada je to ime ovog projekta.¹

Zašto moram napisati GNU

Smatram da postoji zlatno pravilo koje zahtjeva da dijelim program koji mi se sviđa sa drugima kojima se on sviđa. Prodavači softvera žele podijeliti korisnike i osvojiti ih, tako da zahtijevaju od svakog korisnika da se složi da neće dijeliti sa drugima. Odbijam ne biti solidaran s drugim korisnicima na ovaj način. Ne mogu sa čistom savješću potpisati sporazum o tajnosti ili softverski licenčni ugovor. Tijekom godina u kojima sam radio u Laboratoriju za Umjetnu Inteligenciju pokušao sam se odupirati takvim strujanjima i drugim ne-gostoljubivostima, no u jednom trenutku otišli su predaleko: nisam mogao ostati u ustanovi u kojoj se takve stvari rade protiv moje volje.

Kako bih mogao nastaviti koristiti računala bez da budem nečastan, odlučio sam složiti dovoljnu količinu slobodnog softvera tako da mogu ići dalje bez imalo softvera koji nije slobodan. Dao sam otkaz u Laboratoriju kako me MIT legalno ne bi mogao sprječavati u slobodnom davanju GNU-a.(2)

Zašto će GNU biti kompatibilan s Unixom

Unix, po meni, nije idealan sustav, no nije previše loš. Osnovne osobine Unixa čine se dobrima, i mislim kako se ono što Unixu nedostaje može popuniti bez da uništim te osobine. A sustav kompatibilan s Unixom bio bi jednostavan za prihvaćanje mnogim drugim ljudima.

Kako će GNU biti dostupan

GNU nije javno vlasništvo. Svakome će biti dozvoljeno mijenjati i ponovno distribuirati GNU, ali nijednom distributeru neće biti dozvoljeno da se ograniči daljnje distribuiranje. Da tako kažemo, vlasničke (proprietary) izmjene neće biti dozvoljene. Želim osigurati da će sve inačice GNU-a ostati slobodne.

Zašto mnogi drugi programeri žele pomoći

Pronašao sam mnogo programera koji su uzbuđeni oko GNU-a i žele pomoći.

Mnogi programeri su nezadovoljni komercijalizacijom sistemskog softvera. Možda im omogućava da zarađuju više novca, no zahtjeva da se općenito osjećaju u sukobu s drugim programerima umjesto da se osjećaju drugovima. Osnovni čin prijateljstva među programerima je dijeljenje programa; današnji tržišni način rada u osnovi zabranjuje programerima da se prema drugima odnose kao prema prijateljima. Kupac softvera mora odabrati između prijateljstva i poštovanja zakona. Prirodno, mnogi odlučuju da je prijateljstvo bitnije. Ali oni koji vjeruju u zakon često se ne osjećaju dobro sa bilo kojim odabirom. Postaju cinični i misle da je programiranje samo način za zaradu.

Radom i korištenjem GNU-a umjesto vlasničkih programa, možemo biti gostoljubivi prema svima i istovremeno poštivati zakon. Dodatno, GNU služi kao primjer za inspiraciju i kao zastava koja će povesti druge da nam se pridruže u dijeljenju. Ovo nam može dati osjećaj harmonije koji je nemoguć ako koristimo softver koji nije slobodan. Za oko pola programera s kojima razgovaram, ovo je bitna sreća koju novac ne može zamijeniti.

Kako vi možete pripomoći

(Danas, da biste vidjeli softverske zadaće na kojima možete raditi, pogledajte popis projekata visokog prioriteta i GNU popis tražene pomoći, općeniti popis zadaća za GNU softverske pakete. Za druge načine na koje možete pomoći, pogledajte vodič za pomaganje GNU operativnoga sustava.)

Tražim proizvođače računala za donacije strojeva i novca. Tražim pojedince za donacije programa i rada.

Jedna posljedica koju možete očekivati donacijom strojeva je da će se GNU na njima vrtiti vrlo rano. Strojevi trebaju biti potpuni, sustavi spremni za uporabu, odobreni za uporabu u naseljenim područjima, i da ne trebaju sofisticirano hlađenje ili napajanje.

Shvatio sam da su mnogi programeri željni dati slobodno vrijeme za rad na GNU. Za većinu projekata, takav povremeni distribuirani rad bio bi vrlo težak za koordinaciju; nezavisno pisani dijelovi ne bi radili zajedno. No za konkretnu zadaću zamjene Unixa, ovaj problem ne postoji. Potpun Unix sustav sadrži stotine pomoćnih programa, od kojih je svaki zasebno dokumentiran. Većina specifikacija sučelja su fiksne radi kompatibilnosti Unixa. Ako svaki pridonositelj može napisati kompatibilnu zamjenu za jedan Unix alat, i da ga natjera da radi kako treba umjesto originala na Unix sustavu, tada će svi ovi alati raditi kako valja kad ih se složi zajedno. Čak i ako damo Murphyju da stvori nekoliko neočekivanih problema, slaganje ovih komponenti zajedno biti će jednostavna zadaća. (Jezgra će zahtijevati bližu komunikaciju i morati će se razvijati od strane male, uske grupe.)

Ako dobijem novčane donacije, možda ću moći zaposliti nekoliko ljudi da rade puno ili djelomično radno vrijeme. Plaća neće biti visoka po programerskim standardima, no tražim ljude kojima je građenje društvenog duha važno kao i zarada. Ovo vidim kao način da omogućim zainteresiranim ljudima da posvete punu energiju na rad na GNU-u poštedom od potrebe da zarade za život na neki drugi način.

Zašto će svi korisnici računala imati koristi

Kada GNU bude napisan, svatko će moći dobiti dobar sistemski softver slobodno, baš kao i zrak.(3)

Ovo znači mnogo više od pukog uklanjanja cijene licence Unixa. Ovo znači da će se bespotrebno gubljenje vremena na programiranje izbjeći. To vrijeme može umjesto toga ići u unaprjeđivanje tehnologije.

Potpuni izvorni kod sistemskog softvera bit će dostupan svakome. Na taj način, korisnik koji treba promjene u sustavu uvijek će moći slobodno sam napraviti promjene, ili platiti bilo kojem programeru ili kompaniji da ih naprave umjesto njega. Korisnici više neće biti u milosti jednog programera ili kompanije koja posjeduje izvorni kod i jedina ima mogućnost napraviti izmjene.

Škole će moći pružiti mnogo edukativnije okruženje potičući učenike da proučavaju i poboljšavaju sistemski kod. Harvardov računalni laboratorij nekad je imao odredbu da se niti jedan program nije smio instalirati na sustav ako njegov izvorni kod nije bio javan, i držali se toga tako da su stvarno odbijali instalirati određene programe. Ovo me snažno nadahnulo.

Konačno, gubljenje vremena na razmišljanje tko je vlasnik sistemskog softvera i što se smije ili ne smije činiti s njim bit će uklonjeno.

Ugovori koji zahtijevaju ljude da plate za korištenje programa, uključujući licenciranje kopija, uvijek izazivaju ogromne troškove društvu kroz nespretne mehanizme koji su potrebni da bi se odredilo koliko, odnosno za koje programe, pojedinac mora platiti. I samo policijska država može natjerati svakoga da se pokore tim mehanizmima. Zamislite svemirsku postaju gdje se zrak mora vrlo skupo proizvoditi; naplata svakome tko diše prema jednoj litri zraka možda je pošteno, no nošenje maske za disanje s mjeračem cijeli dan i noć je nepodnošljivo čak i ako si svatko može priuštiti plaćanje računa za zrak. A TV kamere koje su svagdje da bi vidjele da li ikada skidate masku su strašne. Bolje je podržavati tvornicu zraka porezom po glavi stanovnika i jednostavno odbaciti maske.

Kopiranje svih ili dijelova programa je prirodno programeru poput disanja, i jednako produktivno. Mora biti slobodno.

Neki jednostavno odbacivi prigovori ciljevima GNU-a

“Nitko ga neće koristiti ako je besplatan, jer to znači da nemaju podršku na koju se mogu pouzdati.”

“Morate naplaćivati za program kako biste platili pružanje podrške.”

Ako bi ljudi radije platili za GNU i podršku nego dobili besplatni GNU bez podrške, kompanija koja bi pružala samo podršku ljudima koji su slobodno nabavili GNU morala bi biti profitabilna.(4)

Moramo razlikovati podršku u obliku stvarnog programiranja i jednostavnog držanja za ruku. Ono prvo je nešto na što se pojedinac ne može osloniti kod prodavača softvera. Ako vaš problem ne dijeli dovoljno ljudi, prodavač će vam reći da se gonite.

Ako se vaša kompanija mora moći osloniti na podršku, jedini način je da imate sav potreban izvorni kod i alate. Tada možete zaposliti bilo koju dostupnu osobu da vam popravi vaš problem; ne biste bili na milost i nemilost bilo kojeg pojedinca. Sa Unixom, cijena izvornog koda ovo čini nemogućim većini kompanija. Sa GNU-om ovo će biti jednostavno. Još uvijek će biti moguće da nema kompetentne osobe, no ovaj problem ne može se baciti na način distribucije. GNU ne rješava sve svjetske probleme, samo neke.

U međuvremenu, korisnici koji ne znaju ništa o računalima trebaju držanje za ruku: trebaju da netko za njih učini ono što bi i oni sami jednostavno mogli no ne znaju kako.

Takve usluge mogu nuditi tvrtke koje prodaju samo držanje za ruku i uslugu popravka. Ako je istina da bi ljudi radije potrošili novac i dobili proizvod s uslugom, tada će rado kupiti i uslugu kad već dobiju proizvod besplatno. Ove uslužne tvrtke će se natjecati u kvaliteti i cijeni; korisnici neće biti vezani uz pojedinu. U međuvremenu, oni od nas koji ne trebaju uslugu će morati moći koristiti program i bez plaćanja za uslugu.

“Ne možete dosegnuti mnogo ljudi bez oglašavanja, i morate naplatiti program da biste to podržavali.”

“Beskorisno je oglašavati program do kojeg ljudi mogu doći besplatno.”

Postoje razni načini besplatnog ili vrlo jeftinog publiciteta koji se mogu koristiti za obavijestiti računalne korisnike o nečem poput GNU-a. No možda je istina da pojedinac može doći do više korisnika mikroračunala koristeći oglašavanje. Ako je ovo istina, kompanija koja oglašava uslugu kopiranja i slanja GNU-a za novac morala bi biti dovoljno uspješna da plati za svoje oglašavanje i više. Na ovaj način, samo korisnici koji imaju koristi od oglašavanja plate za njega.

S druge strane, ako mnogo ljudi dobije GNU od svojih prijatelja, i takve kompanije ne uspiju, ovo će pokazati da oglašavanje nije ustvari bilo potrebno da se GNU proširi. Zašto zagovornici slobodnog tržišta ne dopuštaju da slobodno tržište odluči o ovome?(5)

“Moja kompanija treba vlasnički operativni sustav da bi dobila na konkurentnosti.”

GNU će ukloniti operativne sustave iz područja konkurentnosti. Nećete moći dobiti prednost na ovom području, no neće ni vaši konkurenti. Vi i oni ćete se natjecati u drugim područjima, dok ćete u ovom oboje surađivati. Ako vaša kompanija prodaje operativni sustav, GNU vam se neće svidjeti, no to je vaš problem. Ako je vaš posao nešto drugo, GNU vas može spasiti od polaska u skupi posao prodaje operativnih sustava.

Volio bih vidjeti da GNU razvoj podržavaju darovi mnogih proizvođača i korisnika, smanjujući cijenu oboma.(6)

“Ne zaslužuju li programeri nagradu za svoju kreativnost?”

Ako išta zaslužuje nagradu, to je pomaganje društvu. Kreativnost može biti pomaganje društvu, no samo ako je društvo slobodno da koristi rezultate. Ako programeri zaslužuju nagradu za stvaranje inovativnih programa, na isti način trebaju biti kažnjeni ako ograničuju uporabu ovih programa.

“Ne bi li programer trebao moći tražiti nagradu za svoju kreativnost?”

Ne postoji ništa loše u želji za plaćom za rad, ili željom za povećanjem svojeg dohotka, dok god taj pojedinac ne koristi destruktivne mjere. Ali mjere koje su danas uobičajene u području softvera zasnovane su na destruktivnosti.

Izvlačenje novca od korisnika programa ograničavanjem njegove uporabe je destruktivno jer ograničenja smanjuju količinu i način na koji se program može koristiti. Ovo smanjuje količinu bogatstva koje čovječanstvo dobiva od programa. Kada postoji namjerni odabir da se ograniči, štetne posljedice su namjerno uništenje.

Razlog zašto dobar građanin ne koristi takve destruktivne mjere da bi postao bogatiji je jer, ako bi svatko tako činio, svi bismo postali siromašniji od međusobne destruktivnosti. Ovo je Kantovska etika; ili, Zlatno Pravilo. Budući da ne volim posljedice koje se stvaraju ako svatko skriva informacije, nužno smatram da je zlo činiti takvo što. Točnije, želja da se bude nagrađen za kreativnost ne opravdava sprječavanje svijeta da koristi svu ili dio te kreativnosti.

“Neće li programeri gladovati?”

Mogao bih odgovoriti da nitko nije prisiljeni biti programer. Većina nas ne može zaraditi novac za stajanje na ulici i pravljenjem grimasa. No mi nismo, kao rezultat, prisiljeni provoditi naš život stajući na ulici i gladujući. Činimo nešto drugo.

No to je krivi odgovor jer prihvaća implicitnu pretpostavku postavljača pitanja: da bez vlasništva nad softverom, programeri ne mogu biti plaćeni ni centa. Navodno je sve ili ništa.

Pravi razlog zašto programeri neće gladovati je da će još uvijek biti moguće da budu plaćeni za programiranje; samo ne plaćeni koliko sada.

Ograničavanje kopiranja nije jedina osnova softverskim kompanijama. To je najuobičajenija osnova(7) jer donosi najviše novca. Da je zabranjena, ili odbijena od strane kupca, softverske kompanije bi se pomaknule na druge osnove organizacije koje se sada rijeđe koriste. Uvijek su postojali razni načini da se organizira bilo koja vrsta posla.

Vjerojatno programiranje neće biti toliko isplativo na novoj osnovi kao danas. No to nije argument protiv promjene. Ne smatra se nepravdom kada prodavači u trgovinama zarađuju koliko zarađuju. Kada bi programeri isto toliko zarađivali, ni to ne bi bila nepravda. (U praksi bi i dalje zarađivali mnogo više nego prodavači.)

“Nemaju li ljudi pravo da kontroliraju kako se njihova kreativnost koristi?”

“Kontrola nad uporabom ideja pojedinca” ustvari je kontrola nad tuđim životima; i obično se koristi da bi učinila njihove živote težima.

Ljudi koji su proučavali problem prava intelektualnog vlasništva(8) pažljivo (poput odvjetnika) kažu da ne postoji urođeno pravo intelektualnog vlasništva. Vrste pretpostavljenih prava intelektualnog vlasništva koje vlada prepoznaje stvoreni su posebnim zakonima za posebne svrhe.

Na primjer, patentni sustav je uspostavljen kako bi potaknuo izumitelje da objave detalje svojih izuma. Njegova svrha bila je da pomogne društvu više nego izumiteljima. U to vrijeme, životni vijek patenta u trajanju od 17 godina bio je kratak u usporedbi s brzinom napretka tehnologije. Budući da su patenti problem samo među proizvođačima, kojima cijena i napor licenčnog ugovora su minimalni u usporedbi sa postavljanjem proizvodnje, patenti često ne čine mnogo štete. Ne rade probleme većini pojedinaca koji koriste patentirane proizvode.

Ideja autorskih prava (copyright) nije postojala u antici, kada su autori često kopirali djela drugih autora u cijelosti u ne-fiktivnim djelima. Ovo je bilo korisno, i to je bio jedini način na koji su djela mnogih autora preživjela barem djelomično. Sustav autorskih prava je izmišljen čisto kako bi poticao autorstvo. U području u kojem je izmišljen—knjige, koje su mogle biti kopirane ekonomično jedino na tiskarskom stroju—učinio je malo štete, a nije smetao većini pojedinaca koji čitaju knjige.

Sva prava intelektualnog vlasništva su samo licence, samo dozvole koje je društvo dalo jer se smatralo, pravo ili krivo, da društvo kao cjelina će imati koristi od davanja istih. No u bilo kojoj situaciji trebamo se zapitati: imamo li stvarno koristi od davanja takve licence? Kakav čin dozvoljavamo pojedincu da čini?

Slučaj programa je danas vrlo različit od knjiga prije više stotina godina. Činjenica da je najjednostavniji način za kopiranje programa baš onaj od jednog susjeda do drugog, činjenica da program ima i izvorni kod i objektni kod koji se razlikuju, i činjenica da se program koristi, a ne čita i uživa u njemu, kombiniraju se kako bi stvorili situaciju u kojoj osoba koja koristi autorsko pravo ustvari šteti društvu kao cjelini i materijalno i duhovno; situaciju u kojoj osoba to ne bi trebala to činiti dozvoljavao ili ne dozvoljavao joj to zakon.

“Konkurencija čini da se stvari rade bolje.”

Paradigma konkurencije je utrka: nagrađivanjem pobjednika, potičemo svakoga da trči brže. Kada kapitalizam stvarno radi na ovaj način, tada čini dobar posao; no njegovi branitelji su u krivu kada pretpostavljaju da uvijek radi na ovaj način. Ako trkači zaborave zašto je nagrada ponuđena i postanu usmjereni samo na pobjedu, bez obzira na način, mogu pronaći i druge strategije—poput napadanja drugih trkača. Ako se trkači počnu tući, svi će doći kasnije.

Vlasnički i tajni softver je moralni ekvivalent trkača koji se tuku. Tužno, no čini se da jedini sudac kojeg imamo nema ništa protiv tuče; on samo upravlja njima. (“Za svakih deset metara koje prijeđete, smijete napraviti jedan udarac.”) Ustvari bi ih trebao razdvojiti, i kazniti trkače što se uopće pokušavaju tući.

“Neće li svi prestati programirati bez novčane naknade?”

Ustvari, mnogi ljudi će programirati bez ikakve novčane naknade. Programiranje izaziva neodoljivu fascinaciju nekim ljudima, obično ljudima koji su u njemu najbolji. Mnogi profesionalni glazbenici nastavljaju svirati makar nemaju nade da će zaraditi za život na taj način.

No ustvari ovo pitanje, makar ga ljudi često postavljaju, nije odgovarajuće za ovu situaciju. Plaća programerima neće nestati, samo će postati manja. Pa je pravo pitanje, da li će itko programirati sa smanjenom novčanom naknadom? Moje iskustvo pokazuje da hoće.

Za više od deset godina, mnogi od najboljih svjetskih programera radili su u Laboratoriju za Umjetnu Inteligenciju za mnogo manje novca nego što bi mogli zaraditi bilo gdje drugdje. Dobili su mnogo različitih ne-novčanih nagrada: slavu i poštovanje, na primjer. A kreativnost je i zabavna, nagrada sama po sebi.

Tada je većina njih otišla kada su dobili šansu da rade isti interesantan posao za mnogo novca.

Što činjenice pokazuju je da će ljudi programirati za razloge osim bogatstva; ali ako dobiju šansu istovremeno dobiti mnogo novca, počet će očekivati i zahtijevati ga. Organizacije koje slabo plaćaju loše stoje u konkurenciji sa onima koje puno plaćaju, ali ne moraju loše stajati ako se zabrane one koje puno plaćaju.

“Očajnički trebamo programere. Ako oni zahtijevaju da prestanemo pomagati našim bližnjima, moramo se pokoriti.”

Nikada niste toliko očajni da se morate pokoriti ovakvoj vrsti zahtjeva. Zapamtite: milijuni za obranu, no niti jedan cent za slavu!

“Programeri nekako moraju preživjeti.”

U kratkom roku, ovo je istina. No postoje mnogi načini na koje programeri mogu zaraditi za život bez prodaje prava na korištenje programa. Ovaj način je danas uobičajen jer donosi programerima i poslovnim ljudima najviše novca, a ne zato što je to jedini način. Jednostavno je pronaći druge načine ako ih želite pronaći. Evo nekoliko primjera.

Proizvođač koji predstavlja novo računalo platit će za prijenos operativnih sustava na novi hardver.

Prodaja usluga učenja, držanja za ruke i održavanja također može zapošljavati programere.

Ljudi s novim idejama mogli bi distribuirati programe besplatno(9) (freeware), tražeći donacije od zadovoljnih korisnika, ili prodavajući usluge držanja za ruke. Upoznao sam ljude koji već uspješno rade na ovaj način.

Korisnici sa sličnim potrebama mogu osnovati udruge korisnika, i platiti. Udruga bi s programerskim kompanijama ugovorila pisanje programa koje bi članovi grupe željeli koristiti.

Mnoge vrste razvoja može se financirati sa Softverskim Porezom:

Pretpostavimo da svatko tko kupi računalo mora platiti x posto cijene kao softverski porez. Vlada to daje agenciji poput NSF koja to troši na razvoj softvera.

No ako kupac računala odluči sam napraviti donaciju za razvoj softvera, može mu se odbiti takav porez. Može donirati na projekt koji sam bira—često, odabran jer se nada da će moći koristiti rezultate kada bude gotov. Može odbiti porez u iznosu bilo koje količine donacije do razine za koju bi inače morao platiti.

Ukupna razina poreza može se odrediti glasanjem osoba koje plaćaju porez, određena prema količini na koju će biti oporezovani.

Posljedice:

• Zajednica korisnika računala podržava razvoj softvera.
• Ova zajednica odlučuje koju količinu podrške trebaju.
• Korisnici koje zanima koji projekti će dobiti njihov novac mogu ovo sami odabrati.

Na duljem roku, pretvaranje programa u slobodne, korak je prema svijetu bez nestašice, gdje nitko ne treba raditi vrlo mnogo samo zato da bi zaradio za život. Ljudi će biti slobodni da se posvete aktivnostima koje su zabavne, poput programiranja, nakon što provedu potrebnih deset sati na tjedan na zahtijevanim zadaćama poput zakonodavstva, savjetovanja obitelji, popravljanja robota i pregledavanja asteroida. Neće biti potrebe da se zarađuje za život od programiranja.

Već smo mnogo smanjili količinu posla koje cijelo društvo mora činiti za svoju stvarnu produktivnost, no vrlo malo toga se prenijelo u slobodu za radnike jer mnogo neproduktivne aktivnosti je nužno da bi se pružila potpora produktivnim aktivnostima. Glavni razlozi su birokracija i izometričke borbe protiv konkurencije. Slobodni softver će snažno smanjiti ove probleme u područjima softverske produkcije. Ovo moramo učiniti, kako bismo pretvorili tehničke dobitke u produktivnosti u manje posla za nas same.

Bilješke

1. Način na koji je ovo sročeno bio je nepažljiv. (U engleskom originalu, “free” znači i slobodno i besplatno.) Ovdje se htjelo reći da nitko ne treba platiti za dozvolu da koristi GNU sustav. No riječi u engleskom originalu ovo nisu ovo izravno razjasnile, te ih ljudi često shvaćaju kao da kažu da kopije GNU-a trebaju biti uvijek distribuirane jeftino ili besplatno. Ovo nikad nije bila namjera; kasnije, manifest spominje mogućnost da kompanije nude uslugu distribucije za profit. Kasnije sam shvatio da oprezno treba razlikovati “free” u značenju slobode i “free” u smislu cijene. Slobodni softver je softver za koji korisnici imaju slobodu distribucije i promjene. Neki korisnici mogu nabaviti kopije besplatno, dok drugi plaćaju za nabavku kopija—a ako sredstva pomognu u poboljšavanju softvera, time bolje. Važna stvar je da svatko tko ima kopiju ima i slobodu da surađuje s drugima u njenom korištenju.
2. Izraz “davanje” je još jedna naznaka da nisam još jasno razdvojio pitanje cijene od pitanja slobode. Sada preporučamo izbjegavanje toga izraza kada se govori o slobodnom softveru. Pogledajte zbunjujuće riječi i fraze za bolje objašnjenje.
3. Ovo je još jedno mjesto na kojem nisam razlikovao dva značenja “free”. Rečenica kako stoji nije lažna—možete nabaviti kopije GNU softvera besplatno, od svojih prijatelja ili putem mreže. No ipak daje krivu ideju.
4. Danas postoji više takvih kompanija.
5. Iako je dobrotvorna ustanova radije nego kompanija, Zaklada za slobodan softver je tijekom 10 godina nabavljala većinu novca od distribucijske usluge. Možete naručiti stvari od FSF-a da biste podržali rad zaklade.
6. Grupa računalnih kompanija je skupila novac oko 1991. da bi podržala razvoj GNU C kompajlera.
7. Mislim da sam pogriješio kada sam rekao da je vlasnički softver najčešći temelj za zaradu novca od softvera. Čini se da je, ustvari, najčešći poslovni model bio i jest, razvoj softvera po narudžbi. To ne nudi mogućnost da se prikupljaju najmovi, dakle tvrtka mora nastaviti raditi stvaran posao da bi održala dobivanje dohotka. Posao softvera po narudžbi bi nastavio postojati, više-manje nepromijenjen, u svijetu slobodnog softvera. Prema tome, više ne očekujem da će većina plaćenih programera zarađivati manje u svijetu slobodnog softvera.
8. U 1980-ima još nisam shvatio koliko je zbunjujući govor o “pitanju” tako zvanog “intelektualnog vlasništva”. Taj termin je očito priklonjen jednoj strani; neprimjetna je činjenica da on spaja zajedno različite zakone koji raspravljaju o vrlo različitim problemima. Danas pozivam ljude da sasvim odbacuju termin “intelektualno vlasništvo”, kako ne bi druge naveli na pomisao da ti zakoni čine jedan koherentan skup. Način koji će se biti jasan je raspravljanje o patentima, autorskim pravima i zaštitnim znakovima odvojeno. Pogledajte daljnje objašnjenje o tome kako ovaj termin širi zbunjenost i priklonjenost.
9. Kasnije smo počeli razlikovati “free software” (slobodan softver) i “freeware” (besplatni softver). Termin “freeware” znači softver koji možete slobodno distribuirati, no obično ne možete slobodno proučavati i mijenjati izvorni kod, tako da većina njega nije slobodan softver. Pogledajte stranicu sa zbunjujućim riječima i frazama za dodatno objašnjenje.